Pjesma bez kočnica
by Ana Vulić
Sudbom pomnom tuđe suze skupljam
Pa ih vraćam rosi
Jutarnjoj
Da kroza njih pogled utremo
Drugačiji vidokrug ugledamo
U kristalnoj kapi
Koja nikad ne nudi besplatnu budućnost
Ona zbori svojim krikom
Utisak poklanja
U mreži finih truda
Da nam zadrži pogled na
Nedostižnu daljinu
Da ju poželimo
Da ju obgrlimo
Published on the Writory Wall.